Videonadzor u poslovnom prostoru: što zakon traži, članak po članak

Na koga se zakon odnosi

Videonadzor u Hrvatskoj uređuje Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/2018), u člancima 25. do 32. Zakon se primjenjuje na svaki sustav koji stvara snimku koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane (čl. 25.). To znači snimač s diskom, kameru s memorijskom karticom i oblak.

AZOP to tumači široko: ako kamera može pohranjivati snimke, smatra se videonadzornim sustavom čak i kad pohrana trenutačno nije uključena (AZOP, videonadzor). Lažne kamere nisu obuhvaćene jer ne obrađuju osobne podatke.

Dozvola Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) za uspostavu sustava nije potrebna. Odgovornost je na tvrtki kao voditelju obrade: ona mora moći pokazati da je sustav postavljen i vođen u skladu sa zakonom.

Dva pojma vrijede za cijeli tekst. Voditelj obrade je tvrtka ili ustanova koja odlučuje da će se snimati, što i zašto, pa ona odgovara za sustav. Izvršitelj obrade je vanjska tvrtka koja snimke obrađuje u ime voditelja, primjerice kad održava snimač ili izuzima snimke. S izvršiteljem treba sklopiti ugovor o obradi osobnih podataka, na što AZOP izričito upozorava.

Obveze iz zakona i postavka koja ih ispunjava

Pravnici zakon obično prepričavaju. Za tvrtku koja ima kamere korisnije je pitanje gdje se svaka obveza ispunjava u samom sustavu. Tablica povezuje članak, obvezu i mjesto na kameri ili snimaču gdje se ona podešava.

Članak	Što zakon traži	Što se podešava
26.	Svrha nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine; samo prostor čiji je nadzor nužan	Kut i žarišna duljina kamere; maskiranje privatnih zona prema ulici i susjedima
27.	Oznaka vidljiva najkasnije pri ulasku u perimetar snimanja, s voditeljem obrade i kontaktom	Natpis na ulazu, ne na samoj kameri
28. st. 1. i 3.	Pristup samo ovlaštenim osobama; sustav zaštićen od neovlaštenog pristupa	Korisnički računi po osobi, jaka lozinka, snimač u zaključanom prostoru, bez otvorenih portova prema internetu
28. st. 4.	Automatizirani zapis pristupa snimkama: vrijeme, mjesto, osoba	Dnevnik događaja snimača (log) uključen i sačuvan
29.	Snimke najviše šest mjeseci	Rok isteka snimke po kameri; veličina diska usklađena s rokom
30.	Radnici obaviješteni prije odluke; bez prostorija za odmor, higijenu i presvlačenje	Raspored kamera, pisana obavijest radnicima
31.	Stambene zgrade: suglasnost 2/3 suvlasničkih dijelova, samo ulazi i zajedničke prostorije	Kut kamera u zgradi, maskiranje vrata stanova
32.	Javne površine samo tijela javne vlasti i pravne osobe s javnim ovlastima, kad je propisano zakonom	Kod privatnih tvrtki maskiranje svake javne površine u kadru

Članak 26.: kamera snima samo vaš prostor

Videonadzorom se smiju obuhvatiti prostorije, dijelovi prostorija i vanjska površina objekta, i to samo ako je njihov nadzor nužan za zaštitu osoba i imovine. AZOP je konkretan: snimati se smije isključivo vlastiti posjed, a ne nogostup, cestu ni susjedovo dvorište.

U praksi se to rješava na dva načina. Prvi je izbor leće i kuta: kamera s užim vidnim poljem često obuhvati ulaz bez pola ulice. Drugi je maskiranje privatnih zona (na Hikvision opremi Privacy Mask), kojim se dio kadra trajno zacrni već na kameri, pa se ne snima ni ne prikazuje. Europski odbor za zaštitu podataka (EDPB) u Smjernicama 3/2019 (t. 129.) maskiranje navodi kao primjer tehnologije koja štiti privatnost. Za zakretne (PTZ) kamere AZOP traži da ni u jednom položaju ne obuhvate javnu površinu ili tuđe vlasništvo, pa maska mora vrijediti za sve unaprijed zadane pozicije.

Članak 27.: oznaka prije ulaska u kadar

Oznaka mora biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja, dakle na ulazu u dvorište ili prostor, a ne tek ispod kamere. Zakon traži jednostavnu sliku uz tekst s tri podatka:

• da je prostor pod videonadzorom
• tko je voditelj obrade (naziv tvrtke)
• kontakt preko kojeg osoba može ostvariti svoja prava

EDPB (t. 114. do 117.) dodaje da je to prvi sloj informacija i da natpis mora upućivati na drugi sloj: potpunu obavijest prema čl. 13. Opće uredbe (svrha, pravna osnova, rok čuvanja, prava ispitanika). Drugi sloj može biti letak na recepciji ili QR kod na natpisu, a dostupan treba biti i bez ulaska u nadzirano područje.

Članak 28.: tko smije gledati i trag svakog pristupa

Pristup snimkama ima odgovorna osoba voditelja obrade i osobe koje ona ovlasti, i nitko ne smije koristiti snimke protivno svrsi iz čl. 26. Sustav mora biti zaštićen od neovlaštenog pristupa (st. 3.). AZOP kao primjere navodi uređaj za pohranu u prostoru koji nije dostupan svima, zaključan ormarić i lozinku za pristup sustavu.

Najmanje poznata obveza je stavak 4.: voditelj obrade mora imati automatizirani sustav zapisa pristupa snimkama s vremenom i mjestom pristupa i oznakom osobe koja je pristupila. Profesionalni snimači takav dnevnik vode sami. Ali zapis koji kaže samo da je pristupio admin ne govori tko je to bio. Zato obveza iz st. 4. u praksi znači:

1. svaka ovlaštena osoba ima vlastiti korisnički račun na snimaču i u mobilnoj aplikaciji
2. administratorski račun nema nitko za svakodnevno gledanje
3. ostali računi imaju samo prava koja trebaju (pregled uživo, reprodukcija, izvoz)
4. dnevnik događaja se ne briše i povremeno se izvozi

Stavak 3. pokriva i mrežu. Snimač kojem se s interneta pristupa preko otvorenog porta na routeru najčešći je slabi dio sustava. Siguran udaljeni pristup ide kroz VPN ili provjereni servis proizvođača, uz redovito ažuriran firmware. Više o tome je na stranici IT sustavi.

Članak 29.: šest mjeseci je strop, ne preporuka

Snimke se smiju čuvati najviše šest mjeseci, osim ako drugi zakon propisuje dulji rok ili je snimka dokaz u sudskom, upravnom, arbitražnom ili drugom istovrijednom postupku.

Šest mjeseci je gornja granica. EDPB u t. 121. Smjernica 3/2019 polazi od toga da se šteta obično utvrdi u jednom ili dva dana i da bi se snimke u većini slučajeva trebale brisati, idealno automatski, nakon nekoliko dana. Što je rok dulji, a posebno ako prelazi 72 sata, to jače mora biti obrazloženje svrhe i nužnosti. Rok treba odrediti unaprijed i zapisati ga u obavijest drugog sloja.

Snimač pak ne zna ništa o zakonu. Ako rok isteka snimke nije postavljen (kod Hikvision snimača Expired Time po kameri), snimke se brišu tek kad se disk napuni. Uz veliki disk i malo kamera to lako znači snimke starije od šest mjeseci. Zato se rok postavlja izričito, a disk se bira prema roku koji ste odredili, a ne obratno. Koliko dana snimke stane na koji disk, izračunato je u tekstu Koliko dana snimke stane na disk. Pregled diskova za videonadzor je u kategoriji pohrana, a snimači u kategoriji snimači.

Zvuk: mikrofon u pravilu isključiti

Zakon o zvuku ne govori posebno, ali AZOP jasno kaže da pravna osnova za videonadzor ne znači i pravnu osnovu za snimanje zvuka. Za zvuk treba zasebna osnova iz čl. 6. Opće uredbe, a AZOP je u većini slučajeva ne pronalazi.

To nije teorijsko pitanje. U katalogu naše web trgovine na dan 3. listopada 2026. od 228 IP kamera njih više od 160 u tehničkim podacima navodi ugrađeni mikrofon. Kod takvih kamera audio treba isključiti u postavkama kodiranja (vrsta streama samo video, bez zvuka) i provjeriti da snimač ne snima audio kanal.

Videonadzor radnih prostorija

Članak 30. dodaje tri uvjeta kad kamere obuhvaćaju zaposlenike:

• moraju biti ispunjeni i uvjeti propisa o zaštiti na radu
• zaposlenici moraju biti na primjeren način unaprijed obaviješteni
• poslodavac ih mora informirati prije donošenja odluke o postavljanju sustava

Videonadzor ne smije obuhvaćati prostorije za odmor, osobnu higijenu i presvlačenje.

Propis o zaštiti na radu je Zakon o zaštiti na radu, čl. 43. (NN 71/2014, izmijenjen NN 94/2018). Nadzorni uređaji dopušteni su radi kontrole ulazaka i izlazaka te radi smanjenja rizika od razbojstva, provale, nasilja i krađe. Radnika treba pisanim putem obavijestiti o nadzoru pri zapošljavanju. Ako kamere tijekom cijelog radnog vremena prate sve pokrete radnika, odnosno radnici su stalno u vidnom polju, poslodavac treba prethodnu suglasnost radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika s njegovim ovlastima.

Za raspored kamera to znači: kamera na ulazu, blagajni, skladištu i vanjskom perimetru, a ne kamera usmjerena na radni stol. Kamera koja cijeli dan gleda jedno radno mjesto spada pod čl. 43. st. 4. i bez suglasnosti radničkog vijeća ne bi smjela raditi.

Kamera nije evidencija radnog vremena. Kad se dolasci i odlasci bilježe karticom, otiskom prsta ili licem, vrijede pravila iz teksta Evidencija radnog vremena i otisak prsta.

Stambene i poslovno-stambene zgrade

Za videonadzor u zgradi potrebna je suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova (čl. 31.). Kamere smiju obuhvatiti samo ulaske i izlaske te zajedničke prostorije. Zabranjeno je koristiti ih za praćenje rada domara, spremačica i drugih osoba koje rade u zgradi.

Za tvrtku koja posluje u prizemlju stambene zgrade to je važno: kamera iznad vlastitog ulaza ne smije zahvatiti stubište ni ulaze u stanove. AZOP u takvim slučajevima traži ograničavanje zahvata, primjerice maskiranjem.

Javne površine i općine

Javne površine smiju se nadzirati samo kad to rade tijela javne vlasti, pravne osobe s javnim ovlastima i pravne osobe koje obavljaju javnu službu (čl. 32.). Pritom mora biti propisano zakonom, nužno za izvršenje njihovih poslova ili potrebno radi zaštite života, zdravlja i imovine. Privatna tvrtka parkiralište ispred zgrade smije snimati samo ako je to njezin posjed.

Za općine i javne ustanove čl. 32. st. 2. podsjeća da sustavno praćenje javno dostupnog područja u velikoj mjeri traži procjenu učinka na zaštitu podataka prema čl. 35. Opće uredbe. Tu procjenu treba napraviti prije postavljanja kamera. Ne može se dodati naknadno.

Što se riskira

Kršenje osnovnih načela obrade (čl. 5. i 6.) i prava ispitanika (čl. 12. do 22.) Opće uredbe o zaštiti podataka može se kazniti upravnom novčanom kaznom do 20 milijuna eura ili do 4 % ukupnog godišnjeg svjetskog prometa poduzetnika, ovisno o tome što je veće (Uredba (EU) 2016/679, čl. 83. st. 5.). U Hrvatskoj kazne izriče AZOP. Iznos je gornja granica, a ne tarifa. Kamera koja snima susjedovo dvorište ili snimke stare godinu dana ipak su upravo ona vrsta propusta koja se lako dokaže.

Primjer: četiri kamere u uredu u prizemlju zgrade

Ilustrativan slučaj, sastavljen da pokaže kako se članci primjenjuju zajedno. Tvrtka ima ured u prizemlju poslovno-stambene zgrade, malo skladište i tri parkirna mjesta u svom vlasništvu ispred ulaza. Planira četiri kamere.

• Ulaz u ured. Dopušteno (čl. 26.). Kadar zahvaća i dio zajedničkog hodnika zgrade, pa se taj dio maskira: za snimanje zajedničkih prostorija zgrade trebala bi suglasnost suvlasnika s najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova (čl. 31.).
• Parkiralište. Dopušteno samo za tri vlastita mjesta. Nogostup i cesta iza njih maskiraju se, jer javne površine privatna tvrtka ne smije nadzirati (čl. 32.).
• Skladište. Dopušteno radi zaštite od krađe (čl. 43. st. 2. Zakona o zaštiti na radu). Kamera se usmjerava na vrata i police, ne na stol skladištara, kako radnik ne bi cijeli dan bio u kadru (čl. 43. st. 4.).
• Kuhinja za zaposlenike. Nije dopušteno. To je prostorija za odmor (čl. 30. st. 2.), pa se kamera ne postavlja.

Uz to, tvrtka pisano obavještava radnike prije odluke, stavlja natpis na ulaz u ured i na rub parkirališta te postavlja rok isteka snimke od nekoliko dana. Za svaku osobu koja smije gledati snimke otvara se poseban račun na snimaču, a mikrofoni se isključuju. Tri kamere umjesto četiri i nekoliko maski u postavkama čine razliku između sustava koji je u skladu sa zakonom i onoga koji nije.

Kako provjeriti postojeći sustav

Ako sustav već radi, ovih deset točaka može se provjeriti u jednom popodnevu, uz snimač i popis kamera:

1. Za svaku kameru zapisana je svrha (zaštita čega i od čega).
2. Ni jedna kamera ne obuhvaća ulicu, nogostup ili tuđi posjed, a gdje bi to bilo neizbježno, postavljena je maska.
3. Na svakom ulazu u snimano područje stoji natpis sa slikom, nazivom tvrtke i kontaktom.
4. Postoji obavijest drugog sloja (letak ili QR kod) s rokom čuvanja i pravima ispitanika.
5. Snimač je u zaključanom prostoru i nije dostupan svima.
6. Svaka ovlaštena osoba ima vlastiti račun; zajedničke lozinke ne postoje.
7. Dnevnik događaja snimača je uključen i bilježi reprodukciju i izvoz snimki.
8. Rok isteka snimke postavljen je za svaku kameru i nije dulji od šest mjeseci.
9. Mikrofoni na kamerama su isključeni, osim ako postoji zasebna pravna osnova.
10. Radnici su pisano obaviješteni, a nijedna kamera ne gleda prostorije za odmor, higijenu ni presvlačenje.

Ako neka točka ne prolazi, rješenje je obično postavka, a ne nova oprema. Kad je potrebna nova oprema ili premještanje kamera, opis rješenja je na stranici videonadzor, a upit možete poslati preko kontakta.